<body>





13.10.2018.

dont you ever grow up

Ja sam tu negdje takorec zaostala u vremenu izmedu teen godina i svojih dvadesetih. Nedovoljno iskustva sa ljudima i ljubavima da budem standarna dvadesetpetogodisnjakinja, a ipak nedovoljno naivna da vjerujem u svijet i magiju kao sto jednom jesam. Cesto se osjecam tako. Da sam zapela jednom u nekom trenutku i nisam se promijenila a svi ostali oko mene jesu, nastavili su dalje. I tako. 95' godiste ozenio se dobio prvo dijete. Vrsnjakinje zarucene, dvije sestre blizanke. Jedna se udaje u prosincu, jedna u studenom. Jedna od njih je ona sto je prelomila izmedu mene i V. Nedavno je imala nekog momka iz susjednog grada, sada je upoznala ovog na FSRu i udaje se. Donedavno sam znala da je hodala sa onim gitsaristom. Nije trudna niti ista. Religiozna je osoba. No ja ne razumijem kako ljudi umiju tako brzo da nastave dalje. Ja i sad zalim zbog tamo nekih osoba s kojima nisam bila u vezi. Kako? Zasto sam ja uvijek u svemu spora i zaostajem ne znam. Ja kad razmislim o svemu tome osjecam da ne zelim nista takvo narednih 5 godina. A vrijeme ide, ja stojim nekamo u mjestu. Meni se jos igra istrazuje. I sve mi je zanimljivo samo ne brak. No Bog zna sta je. Svatko ima svoje vrijeme odrastanja kod nekoga traje dulje kod nekoga krace...Valjda.

Veceras su mi u gostima bili mali Mate i tetka Ina. Dosao Mate samo da vidi mog novog crnog macka, jos uvijek malo mace. Kod mene je neka 3 tjedna. Zove se Banda. Mama ga nazvala tako. Pravi je baksuz. I borac. O njemu bi trebao poseban citav post. Mate cas otvara zeceve, pa pilice, pa hoce da vidi zeca, pa kokosi. Imamo mi citavu malu farmu. Sa tim djetetom se tako dobro slazem jer voli zivotinje bas kao i ja. Sve mu je u zivotinjama, moze se satima baviti njima. Gledala sam, ga onako velikih smedih ociju i kose boje zlacanog sijena, koze tako ciste i blago preplanule od prosloga ljeta, rumenih obraza. Pravio mi je grimase i ja njemu dok smo sjedili svi u dnevnom, nisu ga se doticale teme mame i tetke. Pricale su o bolesnom ovom i onom. Mene jesu doticale, poznajem te neke ljude i dragi su mi i nisam ni svjesna da mogu tako brzo da nestanu. Tu su uvijek i trebali bi da budu tu, u onoj svojoj malenoj kucici ispod oraha i da zive skromnim seoskim zivotom. Cinio mi se tako idilican taj njihov zivot. Sjaj u Matinim ocima nisu pomutile price, sedmogodisnje je dijete kao da moze da razumije. Gledala sam ga u tom jednom trenutku i pomislila u sebi: nemoj nikad da odrastes. Tako je lijepo biti mal kao ti, vjerovati u ljude, vjerovati u bajke, radovati se sitnicama i sanjati, lijepo je biti u sigurnoj kolijevci djetinjstva.

Sutra pravim kestene. Jucer sam kuhala i zadovoljna sam rezultatima. Oprala sam kosu samponom Head & Shoulders. Nakon mnogo godina kupila sam nam taj sampon. Moram reci da s pravom kosta 8 KM, kosa je tako glatka i sjajna. Uzela sam nam sa mentom. Sjecam se da mi je bio dobar onaj sa ljubicastom linijom cini mi se da je bio za volumen.

Dan je zapoceo rano. Alarm u 7.30. Dorucak zaatim pravac suma. Skoro tri sata smo ja i sestra trazile moj mobitel koji mi je ispao u jucerasnjoj setnji. Veoma zanimljiv pocetak dana. Prozracile smo pluca. Suma je ujutro prekrasna. Nastalo je dobrih slika i danas i jucer. Odlucila sam svako jutro u 8 stavit alarm. Okrenuti polako na ranojutarnji stil zivota. Dan je uisitnu lijepo i radno prosao. Da zakljucim: Nadam se da cu cesce gubiti mobitel po sumi i da cu cesce imati ovako kvalitetna jutra.

Stariji postovi












Credits

Counter: 27501

Prilagodila: HoneeyBee