Sitnice.

Moje male sitnice.

11.12.2018.

ovo će biti dug post

Još uvijek se borim da si obojim dane. Neću da lažem. Nekada nije lako. Potrebna mi je ta moja prava jedna obaveza. Treba mi da se osjecam korisno i u toku. Prijeteljice moje godiste rade. One su zavrsile prije mene. Jedna u skolstvu druga u ekonomiji. Drago mi je zvog njih no necu da lazem ja se osjecam jos gore sto ne radim. Ne zavidim, nekada se covjek poredi. I eto zelim da se nas zivot kao i do sada odvija podjednako. Meni treba da radim. Nisu dosta ovi kucanski poslovi. Razgrtanje dvije masine robe i peglanje 45 minuta. Priprava rucka me veseli kakokad. Ima posla. I oko zivotinja. Po kuci uvijek ima posla. No eto danas se osjecam nezadovoljno, a znam i zasto.

Napravila sam iskorak prosli tjedan. U utorak poslala otvorenu molbu tu jednoj firmi sto se bave prirodnom kozmetikom. Vise nego pozitivno iznenadena, za 24 h mi je odgovoreno na mail, prva recenica zahvala i da ce me imati u vidu te pozvati na razgovor ukoliko trebalo novo radno mjesto. To je ono sto mi preostaje zasad. Otvorene molbe. Prekosutra saljem jos jednoj firmi koja se bavi etericnim biljem. I vjerovatno ovaj tjedan i za jos jedan cool laboratorij koji zaposljava mlade ovdje u Hometownu. Znam koja ce me firma sigurno primit ako posaljem zivotopis, samo eto jos mi se ne prodaje citav moj zivot njima. xD Znaci jos uvijek mi nije dozlogrdilo. Toliko. Strasno se sire i vjerujem zaposljavaju. Pratim natjecaje Posao.ba, Poslovi.ba, Zavod za zaposljavanje. Mislim da cu se kroz iduci tjedan prebaciti i na Hrvatske. Nisam mislila da cu u RH radit. Mislim nemam nista protiv. No sto vise cekam to sam vise nezaodovoljnija sobom i gori mi pod guzicom mislim da cu otic i u Gorski kotar ako treba. Ne briga me. Nije da nemam svojih para samo eto ne mogu ja ovako ne bavit se onim za sto sam skolovana godinama da se bavim. Moram se osjecat korisno i zaposleno. Mislila sam da ce mi biti dosta sto su obitelj i prijatelji tu da cu biti zadovoljna. Volim ovaj svoj komad zemlje kamen i krs no uzalud i prijatelji cini mi se da cu odletim za poslom. Isto kao sto sam otisla i gore na studij. Prijateljicama nije bilo drago sto sam otisla daleko od njih, mislim kako da to kazem. No u meni je bilo neko nezadovoljstvo sobom i morala sam otici. Opet isti osjecaj. Opet osjecam da cu otici gdje god treba i podnositi zivot vuka.

Zvali me jucer sa referade. Pitali dolazim li na promociju. Ja nisam ni imala pojma da je tad i da su prije mjesec dana poslali pismeno poziv. Oni se cude sto ne potvrdujem dolazak, a ja se cudim sto ne znam nista o promociji. Zapravo nije ni cudo da ne znam buduci sta nam se dogodilo postaru prije nekoliko tjedana, netko ga presreo oteo mu pare i mirovine. I tako vjerovatno otide i moj poziv na promociju. Sa referade su naravno divni, imaju razumjevanja za sve. Skenirali i poslali opet na mail. Mislila sam ne otici. No kada sam od njih saznala da mi ju ne mogu poslati kuci vec mpram opet ili osobno doc po nju ili nekoga ovlastiti da ju preume cini mi se da idem. A imam i jos neke stvari pokupiti iz stana i zauvijek (valjda?) raskrstiti sa tim gradom. Obici teta Nadu, cimericu A i tako dovrsiti jos neke sitnice. Bilo bi fino da i Robija vidim ako budem lijepa i sredena. I tako neka stigne i ta diploma i onda slijedi njena nostrifikacija. Mora se stas.

Hmm dalje. U pet smo ja i mama gledale jelke u pet trgovina. U sub nakon posla mama naisla i kupila jednu jelku u maloj trgovini, prelijepo izgleda a nije uopce bila skupa 78 KM. Nakon 14 godina trpljenja one falicne kojoj je mama neznajuci istrgala grane te smo ju ja i sestra svake godine kamuflirale nakitom sad napokon imamo novu jelku, zapravo bor. Prekrasan je i upravo stoji u dnevnom. Ovaj tjedan cemo ja i sestra valjda zavrsiti sa kicenjem. Sad ima samo par novih kuglica na sebi. Polako cemo kititi kuci tako da pred sam Bozic napravit cemo samo kolace i neke sitnice odraditi. Kako sam ja kuci potruditi cu se da kuca blista i da sve navrijeme bude ocisceno, a dani pred Bozic krajnje rastereceni. Radujem se i tome sto napokon mogu da uistinu osjetim tu pripravu za Bozic da se saberem da ne zurim da rjesim ispite i sto drugih stvari. U ovom razdoblju uistinu sam usmjerena na taj blagdan svojim odlukama, molitvom, ustrajnoscu, duhovnom pripremom. Sutra zavrsavam devetnicu sv. Josemariji Escrivi za nalazak posla.

Ima vec vise od tjedan dana da radim trbusne. Spremam se za iduce ljeto sta reci.

Sutra kvatre. Kmeee. Izdrzat ce se nekako. Ja mesojed.

Sestra opet ima dva dana tjedno slobodno. Jucer lunjali po trgovinama. Nisam nista kupila jeeeej. Ni ja ni ona. Ima vec dugo dugo da nista od odjece nisam zbavila. Zadnji put one dijelove kupacih za 4 KM a to je bilo 14.11. Uspjeh za mene jeeej. No eto sad ce se za promociju naravno nesto morat zbavit i tako. A takoder imamo i neke kupone za New Yorker sa popustom 20%. No mi naravno cekamo da jos i jos obore cijene hh.

Mislim da cu sutra i do knjiznice napokon da nam donesem knjige. Fale mi Bronte sestre. Strasno fale. Ne znam sta cu kad sve procitam. Eto. Ove godine 10 knjiga procitano, samo jos da se nakanim da ih pribiljezim na blog. Nadam se da cu ih uspjet procitat 12 sto mi je i bila namjera.

Za Novu naravno jos uvijek ne znamo gdje cemo. Tako mi to inace. A vjerujem da cemo zavrsiti u kucnoj atmosferi kod jedne. A tako i jest najbolje sto se mene tice.

Prosli cet sa svojom fotografkinjom, u zimskom gradu setnja.  Jela prvi put fritule sa njom. Ona ih voli. Stalno prica o njima. Fritule fritule, fritule. Lidl. Aahahhahah. Bas je lijepo bilo. Kapice, salovi, detalji. Malesno i skromno. Svida mi se. Bolje nego u Zg sto se mene tice. Ima jedan pano gdje napises koje ces zelje ostvarit u narednoj 2019oj. Ja napisala naci posao u struci i otici na putovanje u Grcku (ljeti) i to je to. :D Idemo prema ostvarenju tih zelja.

Idemo dalje! Imam osjecaj da cu se uskoro opet javit. Hmmm. I neke fotkice ucitat.

A o gospođici Bandi neki drugi put. Ima puno pisat.

index

*fotka nije moja

Stariji postovi