Sitnice.

Moje male sitnice.

20.12.2020.

Plastic heart?

Jučer potpisala ugovor. Prvi ugovor. Ono. Osjećaj ništa posebno. Ne vjerujem ja ljudima i ne vjerujem. Ne vjerujem dok ne vidim cifru na računu. xD Nitko me ne može prevarit. Kad bi me netko pitao koji sam lik iz Biblije - nevjerni Toma. Sve empririjski, dokazati, na papiru da stoji crno na bijelo. Ne vjerujem riječima u zraku. A ove zasad na papiru i nisu tako bajne. No bumo vidjeli.

I tako ostala ja jučer u uredu došla provjerit jel radi sve ono što su nam poslali iz Sarajeva između ostalog i ubodni termometar. I velim ja na glas: Ne vjerujem ja njima da su dobro poslali, niti ikome, niti sebi. xD  Dobro nisam momentalno otkaz dobila. Al zadaća inženjera je da predviti i promisli i ne vjeruje ljudima.

Danas stigao kupaći iz Kalifornije. Kako sam se samo radovala. Kakvo potpisivanje ugovora. :,) Tirkizni. Bit ću u njemu kad budem u Grčkoj. Eeeee. Tad neće bit ove korone i smaranja oko prelaska granica. Ljeto 2021. jel.

Svi ono nešto o koroni a ja živim u paralelnom univerzumu. Nigdje u moje obitelji ništa. Ovi što su imali koronu preživjeli. Mamina tetka u 85.-oj godini (ona žena s crvenom ogradom) koja inače pije silu lijekova za srce i radi joj 30% srca, liječnici kažu, preživjela kod kuće. Nije htjela čut za doktora. Temperatura joj nije prelazila 38. Zapadnohercegovački geni, gonjala koze čitav život i to jel?

Nismo se čuli dva dana i nekoliko. Nisam osjećala ni tugu niti da mi nedostaje. Sem povremeno. Zapravo osjećala sam i znala da ćemo se i dalje čuti. I poslao mi srce u mrazu napravio na prednjem staklu na autu. Baš slatko. Ja mu napisala: Nu nisi očistio sve, ne možeš jasno vidit vozit šmrkljo.

Gdje je romantika u meni? Ne vjerujem ja ni njemu i tipkanju. xD Svega smo se jednom uživo našli. A i nekakva sam ravna linija. Uglavnom ne vjerujem i ne nadam se ničemu od ljudi . Kakvo je ovo stanje....? A opet što se njega tiče poznajemo se 2 mjeseca. Kontaktiramo 2 mjeseca. Nije mi nijednom dodijao. Sve se onako spontano odvija. Napola prijateljski. Ne ljuti me. Ne živcira me. Nije da ne mogu prestat mislit na njega. Nije da ne mislim na njega. Nije da mu išta zamjeram. Nije da ne očekujem da ćemo se opet vidjeti. Nekako mi je kao brat. I ne mogu se ni na ljutiti na njega. Ne znam kako da opišem. Prvi put da nemam potrebu i želju da neku mušku osobu otjeram iz života. Obično je sve ili crno ili bijelo i katapultiram ih. A sad. Neka ga. Ne smeta mi. Sličan mi je. I to je to zasad.


Znala sam oduvijek da je talenat. Pratila sam ju od The Climb pjesme, a drugi su za nju čuli od Wrecking ball i lizanja čekića. I ne znam čemu je bilo potrebno baviti se sabotiranjem vlastite karijere nekih 5 + godina. Kako je samo talentirana. I kako joj samo stoji rock i country. I znala sam to oduvijek. Još od njene obrade pjesme Kicking and Screaming. Mislim da je ovo album njenog života. I na ovakve se ja pjesme zadajem. Mora bit elektirčna gitara. Odrasla uz Avril Lavigne.

I just wanna feel I just wanna feel something
But I keep feeling nothing all night long
All night…

Stariji postovi